naslovna

moć uma za sretan život

Danas smo jače nego ikada izloženi stresnim situacijama, naš je imunitet na stalnoj provjeri. Puno se govori o utjecaju stresa na naše zdravlje te načinima kako osnažiti organizam i podići imunitet. 

Mnoga istraživanja potvrđuju važnost kontrole stresa te povezanost tijela i uma.

Vrlo zanimljiva su istraživanja koja su pokazala da parovi koji se kroz tri mjeseca svakodnevno svađaju i prepiru tri ili četiri dana nakon svađe dobili prehladu ili infekciju gornjih dišnih puteva. U slučaju mnogih banalnih virusa, period smirenosti predstavljao je vrijeme inkubacije. 

Isti obrazac stres-infekcija može se primijeniti i u slučaju virusa herpesa oba tipa koji izazivaju groznice na usnici ili oboljenja genitalija. Kad se jednom zarazi virusom herpesa on može u tijelu mirovat do nekog trenutka kada imunitet oslabi i tada opet buknuti. Tijekom proučavanja reaktivacije virusa herpesa javljala se kod studenata medicine koji su polagali završne godišnje ispite, kod nedavno razvedenih žena i kod ljudi koji su se nalazili pod stalnim pritiskom zbog brige o nekom oboljelom članu obitelji. 

S medicinskog stanovišta kako se navodi u knjizi Emocionalna inteligencija, autora Daniela Golemana ; iz razloga što je cijena stresa tako visoka tehnike relaksacije koristi se klinički kako bi se ublažili simptomi velikog broja kroničnih oboljenja poput; kardiovaskularnih oboljenja, dijabetesa, artritisa, astme, kroničnih bolova itd. Do određenog stupnja svi se simptomi pogoršavaju uslijed stresa i emocionalne napetosti, a opuštanje-relaksacija i ovladavanje uznemirujućim osjećajima (drugim riječima kontrola stresa) za pacijenta predstavlja olakšanje.

Kontrola naših reakcija na pojedine situacije drugim riječima kontrola stresa jedan je od najvažnijih preduvjeta za održavanje zdravog i uspješnog života. 

Jedini prirodni način za oslobođenje od stresa je relaksacija tj. opuštanje.

Danas znamo da nam se bolest pojavljuje kada nam imunitet oslabi i virusi i bakterije izazovu bolest. Mi smo u stalnom okruženju izazivača bolesti međutim kad nam je imunitet jak i stabilan bolest se neće razviti.                Iz tog razloga trebamo koristiti opuštanje i živjeti zdravije, a samim tim i sretnije.

I kada nam je teško, dobar vic izmami osmijeh na lice!

 Vraća se Perica iz škole sav sretan.
Pita ga otac:
- "Zašto si tako sretan, Perice?"
A Perica će:
- "Dobio sam jedinicu u školi."
Tata:
- "Zašto si onda sretan?"
Perica:
- "Pa, drugi nisu ništa dobili."

 

Jednom prilikom sam pročitala da je smijeh kao unutarnji jogging jer se smijanjem možemo isključiti isto tako kao i trčanjem. To mi je je bila odlična usporedba jer od školskih dana trčanje je sastavni dio mog života. Nikada nisam razmišljala zašto se tako super osjećam kada trčim, jednostavno mi je super i to je tako. 

Znanstvena istraživanja potvrđuju dobrobiti smijeha.

Kad se smijemo u našem mozgu se mobiliziraju tvari koje su važne za živčani i imuno sustav. Dokazano je da smijeh toliko jača obrambene snage da teže mogu probiti infekcije, pa čak i bolesti raka. Smijeh potiče aktivnost mozga i stabilizira psihu. 

Kada se smijemo od srca tako da se tresemo potičemo cijeli organizam. Srce, pluća, dijafragma i krvotok dobivaju zamah i potiču se procesi probave. 

Možda ćete reći da vam je neprirodno smijati se bez razloga samo zato što je zdravo. Ok, možete se i samo smješkati, smijeh djeluje jače ali i smješkanje je dobro.

Pogledajte komediju, dobru knjigu sa šalama ili neki vic i smijte se 🙂

🙂 

🙂

 Ako dijete živi s kritikom, uči osuđivati.

Ako dijete živi s nasiljem, uči se tuči.
Ako dijete živi sa strahom, uči biti zabrinuto.
Ako dijete živi sa samilošću, uči samo sebe sažalijevati.

Ako dijete živi s ismijavanjem, uči se sramiti.

Ako dijete živi s ljubomorom, uči što je zavist.
Ako dijete živi sa stidom, uči se osjećaju krivnje.
Ako dijete živi s ohrabrivanje, uči se samopouzdanju.
Ako dijete živi u toleranciji, uči se strpljenju.

Ako dijete živi s pohvalama, uči cijeniti.
Ako dijete živi s prihvaćenjem, uči se ljubavi.
Ako dijete živi s odobravanjem, uči voljeti samoga sebe.
Ako dijete živi s priznanjem, uči da je dobro imati cilj.

Ako dijete živi s dijeljenjem, uči o velikodušnosti.
Ako dijete živi s poštenjem i pravednošću, uči da postoje istina i pravda.
Ako dijete živi sa sigurnošću, uči se vjeri u sebe i one oko sebe.
Ako dijete živi s prijateljstvom, uči da je svijet mjesto na je ugodno živjeti.
Ako dijete živi s mirom, vaše će dijete živjeti spokojno.

S čime živi vaše dijete?

Dorothy Law Nolte

U proteklih nekoliko mjeseci strah je postao sve prisutan i kao da ne posustaje, zauzeo je mjesto u svakom danu.

Možda se vi plašite gubitka, samoće, donošenja odluke...nije važno niste jedini. Vjerovali ili ne svi se bojimo samo različito reagiramo na strah. Jedni uslijed straha postaju agresivni dok se drugi gotovo "zamrznu", neki odustaju od svojih snova dok drugi usprkos strahu hrabro koračaju naprijed. 

Strahovi na žalost ne nestaju sa vremenom, samo se prekriju i u stresnim situacijama izlaze na vidjelo. 

A kakvo je ovo sada vrijeme ako nije stresno? Tako da se nemojte iznenaditi ako se sada pojačao taj unutrašnji glas koji vam unosi bojazan i nesigurnost. Glas koji vam ne da mirno spavati noću nego šapuće o najcrnjem mogućem scenariju i drži vas spremne da odmah iskočite iz kreveta u slučaju novog potresa, glas koji šapuće šta ako ja sada ostanem bez posla kako ćemo podmiriti sve mjesečne troškove...

Kada slijedeći put primijetite da ste opet započeli svoj unutrašnji monolog zahvalite mu se i recite: Hvala što si se pokazao. Ne trebam te, sigurna sam i zaštićena. To je početak preuzimanja kontrole. 

Preuzmite kontrolu nad svojim unutrašnjim neprijateljem i živite život u potpunosti.

Često puta kada imamo na umu neki veliki i značajan cilj može se pojaviti zrno sumnje zato znajte:

Što god je vaš cilj, gdje god da idete, danas ste jedan korak bliže nego jučer.

I bez obzira koliko ciljeva smo postavili, uvijek smo na pravom put.

Svaki dan postajete bolji, ljepši, potpuni i više utemeljeni.

Zagrlite sebe danas, tako da se sutra možete cijeniti više 💓


Da li ste se kada pitali: Šta trebam učiniti da budem sretan? 

Prije  nego što krenete tražiti sreću provjerite-možda ste već sretni😊. 

Želite biti sretni? Poštujte sebe i vlastite želje.
Sretni ljudi znaju što žele i rade ono što žele.
Vjeruju sebi i ne dopuštaju da ih od njihovog cilja odvrate tuđa mišljenja. Sretni su oni koji razumno prihvaćaju ono što ne mogu promijeniti i sustavno mijenjaju ono što mogu promijeniti u smjeru u kojem to žele.
Ukratko, odlučni su, djelotvorni i neopterećeni.
Jer sretni su oni koji poštuju i žive vlastitu posebnost, a ne oni koji se slijepo klanjaju konvencijama.

Moj prvi susret sa Silva metodom bio je daleke 1995. i to kroz knjigu Moć prodaje, koju sam doslovno progutala u oduševljenju. Nakon čitanja je slijedilo pažljivo praćenje uputa i tri puta dnevno brojenje i brojenje, od 100 do 1, od 50 do 1, 25 do 1... i pokušaji tehnika koje su u knjizi opisane. Napredovala sam sporo, no meni je tada bila značajna razlika od dotadašnjeg funkcioniranja, pa mi nije nedostajao motiva. Svakim danom moje oduševljenje je raslo. Činilo mi se kao da netko nevidljivom rukom u mom kaos životu počinje stvarati red, kao da se u mom životu pojavilo ono što sam dugo tražila i sad ću napokon biti cijela. 

Već nakon nekoliko dana završavala bi svako svoje vježbanje sa željom da završim seminar, mada tada još nisam znala gdje. I tad se desilo „moje prvo čudo“, vozeći se u tramvaju uočila sam plakat na kojem je pisalo: Silva metoda, slijedeći seminar, broj telefona... Pročitala sam ga jedno desetak puta, nakon toga sam gospođu pored sebe pitala da li i ona vidi plakat. Žena me malo zbunjeno pogledala, zatim se počela lagano odmicati od mene vidljivo zbunjena. Tad sam uočila da me i drugi putnici malo čudno gledaju i shvatila sam da sam plakat čitala naglas svih ne znam koliko puta. Slegla sam ramenima, rekla svima oko sebe (ili sebi): Zagreb ima Silvu, otkinula s plakata repić s brojem telefona (još neki putnici su to učinili) i nakon toga na prvoj stanici sišla. Ušla sam u prvu telefonsku govornicu i nazvala dragocjeni broj i bila sam upisana za slijedeći seminar. Ne mogu opisati bujicu emocija. Koji dan! Jedva sam dočekala subotu i početak.

Subota je prošla kao u snu. Gutala sam sve što nam je instruktorica govorila, na pauzama sam svoje oduševljenje dijelila sa drugim polaznicima, kad smo završili, meni se nije išlo kući, najradije bih ostala do sutra, da mi se san ne raspline. U nedjelju ujutro sam došla prva i čekala dobrih sat vremena dok nisu počeli pristizati ostali polaznici. Tehnike koje smo prolazili tijekom dana, (neke sam već poznavala iz knjige), sada su sjedale na svoje mjesto kao da su tu oduvijek. Na kraju dana bila sam ispunjena i oduševljena naučenim i bilo mi je drago što imamo pet dana za vježbanje i isprobavanje i nestrpljiva da započne drugi dio.

Do slijedeće subote bilo mi je potpuno jasno kako sve naučeno funkcionira, bila sam puna novih iskustava koje sam željela podijeliti sa grupom. Drugi vikend je nadmašio sva moja očekivanja. Ni u najsmjelijim snovima, koje sam sanjuckala čitajući knjigu, nisam ni izbliza mogla dokučiti iskustvo drugog vikenda. Ponosno sam došla kući sa diplomom i iskaznicom, ali i sa odlukom da idem ponoviti na slijedeći seminar. I ponovila sam ga, ne jednom, tad sam bila na svakom. Od početka sam vodila bilješke mojih uspjeha, ali i neuspjeha. Imala sam planove na čemu trebam raditi i što želim promijeniti i toga se držala.

Još i danas se živo sjećam jednog od prvih uspjeha, još uvijek ga rado koristim kao referentnu točku prije novog projekta. Trebala sam stroj za pranje rublja, u kupaonici je bilo malo mjesta, tek za onu mini, koja se otvara odozgora. Financije nam baš nisu bile bajne, no mene to nije omelo. Projekt na Ogledalu – perilica, mala, kupljena i smještena na svoje mjesto u našoj kupaonici.

Šest dana kasnije u našem se gradiću otvorila trgovina bijelom tehnikom i svačim. Uključila sam radio i čula obavijest da daju robu na kredit. Slijedeće jutro bila sam sa dokumentacijom u podužem redu ispred trgovine. Strpljivo sam čekala, držala tri prsta i ponavljala svoju vizualizaciju: perilica u mojoj kupaonici. Negdje oko dva sata konačno sam došla na red. Trgovac je bio već prilično nervozan. Pojasnila sam mu što trebam, a on mi je odgovorio kratko: prodano! Samo normalne, ima i neka plića, ne znam što je još govorio. Moja stisnuta tri prsta i ja ponovili smo još jednom: ali u moju kupaonicu stane samo mala. „Nema. Rekao sam prodano, tko je slijedeći.“ Ja sam još stajala naslonjena rukom na pult preko kojeg je bila hrpa papira za pakiranje robe i gledala u njega, odjednom je naglo iščupao papire ispod mojih ruku i progunđao: „Prodano sve osim ove, sad sam se sjetio.“ Umjesto pulta pred mojim očima se ukazala MOJA perilica. Kasno popodne su je donijeli i postavili na njeno mjesto u mojoj kupaonici.

O ostalim mojim iskustvima, uspjesima i neuspjesima drugi put. Ostanite sve bolji i bolji do čitanja.
VesnaBK




Pozdrav svima!

Diplomica sam Silva metode osam godina. Završila sam seminar u Opatiji, a onda sam prisustvovala na nekoliko obnavljanja u Rijeci. Silva metoda promijenila je u ovim godinama živote, kako meni tako i mojim najmilijima.

Konkretno, postala sam bolja osoba, shvatila sam da ljutnja, tuga i ostale

negativne emocije smetaju više meni nego onima na koje su usmjerene, stoga sam "popustila" lance i puštam život da mi donosi samo prekrasne stvari iz dana u dan.
Napredovala sam psihički i fizički, emotivno, okružila sam se prekrasnim ljudima, pomogla mami da prebrodi rak i sinu da dobije posao svog života. "Zavirila" sam u dubine sebe i svijeta i shvatila da bi bez Silva metode moj život bio prazan.

A ono što je najbolje - za sve to skupa u ovim godinama koje su iza mene, nije mi trebalo puno truda ni vremena jer u prosjeku meditiram jednom dnevno i ne opterećujem se grižnjom savjesti što ne stignem ili sam preumorna za više.
Kad bih počela nabrajati sve "slučajnosti" koje su mi se izdogađale, Facebook ne bi izdržao tu bujicu riječi pa ću nabrojiti samo najveće stvari koje su obilježile mojih osam godina "druženja" sa Silva metodom.

Mojoj majci su otkrili rak kože. Sanjala sam je u bolničkom krevetu iako je bila zdrava i molila je da ode kod liječnika zbog madeža na leđima. Ispostavilo se da je rak. Nakon treće operacije u kojoj su joj skinuli dio kože, dobila je nalaz da je sve u redu. Moram li reći kako sam joj u meditacijama mazala čudesne kremice i losione kojima je zadatak bio iscijeliti sve stanice kože i pomoći joj da prebrodi teško razdoblje? Uspjele smo, obje

Moj sin je odavno želio raditi u državnoj službi, imao je viziju što i kako želi i gdje se vidi. I bio je od one djece koja, iako nisu imala "podlogu" u bogatim roditeljima s puno veza tamo gdje je potrebno, smatraju da imaju pravo na dostojanstven život i posao koji će im to omogućiti.
Reći ću samo jedan detalj iz te priče s mojim sinom koja je trajala tri godine i završila (a kako drugačije?) velikim uspjehom. U samom početku, postavila sam projekt u kojem sam ga vidjela u odjeći koju je na poslu trebao nositi. Odjeća koju sam ja vidjela bila je puno drugačija od tada aktualne uniforme i pitala sam se - zašto vidim nešto što ne postoji i zašto ja ne mogu utjecati na izgled, primjerice, majice koju vidim, a koja u to vrijeme nije ni nalik onome što nose njegove buduće kolege?
Odgovor je stigao nakon godinu dana. On je posao dobio, a u međuvremenu se uniforma mijenjala i kad sam prvi put dobila njegovu službenu majicu da ju nakon pranja opeglam, rasplakala sam se kao nova godina. Redizajnirana majica je izgledala točno kao ona koju sam vidjela u mojem projektu do najsitnijeg detalja! To poslijepodne provela sam u suzama radosnicama i zahvalnosti Nikoleti i cijeloj ekipi koja nas je naučila kako da budemo bolji.

I na kraju - ja. Bila sam dugo sama i usamljena, radila sam loše poslove za mizernu plaću i nisam nalazila svoje mjesto pod suncem. Postavila sam skromne projekte, vidjela sam se sretnom, na poslu koji volim i s plaćom koja je iznad minimalca. Prvo sam upoznala osobu koja me voli i koju jako volim, zbog njega sam doselila u Zagreb, a onda sam, malo pomalo, našla posao koji volim i koji, iako jako stresan i u ludom tempu, obavljam s uspjehom, a plaća se smije tako nazvati i otkako sam dobila taj posao, već sam dobila i povišicu

Nakon puno promjena, puno projekata i razgovora sa savjetnicima u laboratoriji, puno svega što se izdogađalo u mojih osam godina koliko sam diplomica, mogu reći samo jedno - Silva metoda mi je promijenila život nabolje. Ne odjednom niti preko noći. Nije preko noći moj život ni došao na to da je u svemu "minimalac" i da "sakupljam mrvice", no malo pomalo, postajala sam sve bolja i bolja osoba, a dok sam se mijenjala unutra, mijenjao se svijet oko mene.

Spomenula sam laboratorij. Ja sam svoj izgradila toliko da u njemu imam teretanu, bazen, luksuzno opremljeni stan u kojem mogu boraviti satima i raspravljati sa savjetnicima o svemu i svačemu. Osim toga, imam tamo ljekarnu s puno napitaka i kremica koje koristim za zacjeljivanje svih mogućih bolesti i osjećam se savršeno.

Moje dnevne vježbe, iako bude jedna na dan, traju i do sat vremena, ovisno o tome koliko imam vremena. To je vrijeme koje poklanjam sebi i onima koje volim kako bih pomogla da nam svima bude bolje.

Voljela bih kad bi svi mi uspjeli ostvariti svoje snove i kad bi svijet postao za sve ljude puno ljepše mjesto. Ovo je moje iskustvo sa Silva metodom, nadam se da će biti barem mala motivacija za sve jer za sve nas vrijedi ona stara izreka - samo je nebo granica .

Pozdravljam vas sve uz želju da budete sve bolji i bolji.

II dio
Poslušajte svoju unutrašnju svijest

Ljudsko tijelo ima vrlo specifično djelovanje koje nas može činiti bolesnim ili zdravim. Tijelo ima sposobnost vrlo velike osjetljivosti i preciznosti u otkrivanju različitih sastojaka koje u tijelo unosimo hranom. Nakon što odredi određene kemijske sastojke, tijelo ih raspoređuje u različite žlijezde i organe. Žlijezde i organi odgovaraju na normalne potrebe tijela, ali također odgovaraju i na potrebe stvorene našim mislima.

Negativne misli uzrokuju stvaranje lažnih potreba u tijelu. Žlijezde i organi tada luče kemikalije u krvotok u iznosima koji odgovaraju tim lažnim potrebama. Kada se to dogodi nastupa neravnoteža koja opet dovodi do krivog, nepravilnog, funkcioniranja organa i žlijezda.

Neki su ljudi razvili naviku lošeg razmišljanja, koja se mogla razviti do stanja koje nazivamo bolešću. Kronične bolesti uzrokovane su fiksiranim obrascem ponašanja, koji se drži krivih, negativnih ideja. Takva stanja uzrokuju da žlijezde ispuštaju u krvotok krive količine kemikalija stvarajući, stalno iznova, zdravstveni problem.

Kako bi ispravili takvo stanje, moramo naučiti dovesti svoj um u neutralno stanje. Kada je um neutralan, oslobađa se imunološki sustav da djeluje, to jest, da održava tijelo zdravim normalizirajući i usklađujući njegove funkcije. Kada se um ne sukobljava sa prirodnim funkcioniranjem tijela, tijelo prirodno zna kako se izliječiti, iscijeliti samo sebe. Liječnici i iscjelitelji ne liječe oni pomažu tijelu da iscjeli samo sebe!


I dio

Kako funkcionira naše tijelo i um?

Liječnici se slažu da oko 90% (ili čak i više), svih zdravstvenih problema ima psihosomatske uzroke. Psihosomatski znači da um negativno utječe na tijelo uzrokujući zdravstvene probleme.

Mogli bi reći da sve počinje sa strahom.

Tijelo uvijek shvaća strah kao prijetnju opstanku. Briga o nečemu, bilo čemu, uvijek je izraz straha. Strah uzrokuje da autonomni živčani sustav priprema tijelo za borbu ili bijeg. Tijelo reagira porastom adrenalina, srce udara brže, krv se povlači sa periferije krvožilnoga sustava, mišići se stežu, zbiva se još mnoštvo fizikalnih promjena - cijeli sistem počinje prekovremeni rad. Takve promjene za borbu ili bijeg iscrpljuju naše tijelo. Iscrpljenost tijela uzrokuje slabljenje imunološkog sustava.
Tada nastupaju zdravstveni problemi.


Kada brigom uključite mehanizam bori se ili bježi, tijelo odgovara aktivirajući mehanizme opstanka, uzrokujući stres, koji dovodi do iscrpljivanja tijela, a iscrpljenost tijela uzrokuje još više stresa.

Autonomni živčani sustav (tjelesni mehanizam opstanka) je sastavljen od simpatičkog živčanog sustava koji ubrzava rad žlijezda, organa i organskih sustava,i parasimpatičkog živčanog sustava koji usporava njihov rad. Autonomni živčani sustav treba funkcionirati u skladu sa potrebama tijela.

Brige, strahovi i osjećaj krivice šalju signale o ugroženom opstanku, stvaraju lažnu potrebu i tijelo reagira, premda nismo stvarno ugroženi. Takve reakcije tijela vrlo brzo mogu dovesti do iscrpljenosti uslijed prevelikoga rada organa i žlijezda. To oslabljuje rad imunološkog sustava, što uzrokuje još više stresa, iscrpljenosti, i krug se zatvara uzrokujući sve slabije i slabije zdravlje.
+385 91 2527 424
linkedin facebook pinterest youtube rss twitter instagram facebook-blank rss-blank linkedin-blank pinterest youtube twitter instagram