Može se reći da postoje dvije vrste straha od promjene. Prva vrsta je strah od promjene koju sami iniciramo; druga vrsta je strah od promjena koje nam se događaju - dolaze same spletom okolnosti. Strah od bilo kakve promjene u svojoj biti predstavlja blokadu za napredovanje i osobni razvoj. Osobno usavršavanje znači stalno mijenjanje. Život je promjena; promjene su sastavni dio života: promjena dan-noć, promjene godišnjih doba...
Odakle nam onda toliki strah od promjene?
Odgovor je jednostavan: zbog želje za sigurnošću. Sigurnost, međutim, najčešće pogrešno tražimo u svijetu izvan nas samih, tzv. objektivnom svijetu u kojem primamo informacije pomoću pet glavnih osjetila: vid, sluh, miris, okus i dodir. Taj je pristup pogrešan jer tako dolazimo do sigurnosti koja se postiže posjedovanjem materijalnih stvari, sigurnog stalnog posla, oslanjanja na odnos s partnerom.
Privid sigurnosti
Kod takvog pristupa osoba ima odnos posjedovanja prema onom što joj stvara sigurnost; naglasak je, dakle, na "imati". To se može pokazati čak i u tome da se brak i emotivna veza promatraju kao vlasništvo nad drugom osobom. Sve to može kreirati osjećaj sigurnosti, koji je čisti privid. To postaje jasno tek ako nam se dogodi neka neočekivana promjena koja sruši taj naš „siguran“ svijet koji smo si napravili. (Npr. dobijemo otkaz na poslu, ostavi nas voljena osoba...)
Svaka promjena nosi veliku količinu energije. Kako ćemo usmjeriti i iskoristiti tu energiju dok prolazimo kroz proces promjene, ovisi o tome da li ćemo i koliko imati pozitivnog efekta od nje. Količina energije koju promjena iziskuje najčešće nam djeluje zastrašujuće, pogotovo ako promjena nije ugodna. Ta ogromna energija može nas uništiti ili je možemo usmjeriti za osobni razvoj - što će od toga dvoga biti ovisi samo o nama samima i stavu kojeg zauzimamo u trenutku promjene. Ako zauzmemo stav: „To je katastrofa“, usmjeravamo energiju na naše uništenje. To je kao da smo negativno isprogramirali energiju u smjeru bespomoćnosti - usmjerili vlastitu pažnju na ono što smo izgubili jadikovanjem o svojoj tragičnoj sudbini.
Promjene kao životni testovi
Ako pak zauzmemo stav: „To je novo iskustvo i izazov“, stavljamo energiju u funkciju osobnog razvoja, rasta i unutrašnjeg sazrijevanja. Promjene su naši životni testovi. Jesmo li naučili lekciju i prelazimo li na novu, višu razinu, ovisi o tome kako se odnosimo prema promjeni i energiji koju ona nosi.
Spoznaja i prihvaćanje istine kako u biti ništa ne posjedujemo nego nam je samo dano na korištenje, daje nam snagu za prolazak kroz promjene.Iz te perspektive postajemo svjesni kako je prava, istinska sigurnost u nama samima: u našoj snazi, odlukama koje donosimo i načinu na koji se nosimo s promjenama.
Odgovor je jednostavan: zbog želje za sigurnošću. Sigurnost, međutim, najčešće pogrešno tražimo u svijetu izvan nas samih, tzv. objektivnom svijetu u kojem primamo informacije pomoću pet glavnih osjetila: vid, sluh, miris, okus i dodir. Taj je pristup pogrešan jer tako dolazimo do sigurnosti koja se postiže posjedovanjem materijalnih stvari, sigurnog stalnog posla, oslanjanja na odnos s partnerom.
Ako pak zauzmemo stav: „To je novo iskustvo i izazov“, stavljamo energiju u funkciju osobnog razvoja, rasta i unutrašnjeg sazrijevanja. Promjene su naši životni testovi. Jesmo li naučili lekciju i prelazimo li na novu, višu razinu, ovisi o tome kako se odnosimo prema promjeni i energiji koju ona nosi. 