U proteklih nekoliko mjeseci strah je postao sve prisutan i kao da ne posustaje, zauzeo je mjesto u svakom danu.
Možda se vi plašite gubitka, samoće, donošenja odluke...nije važno niste jedini. Vjerovali ili ne svi se bojimo samo različito reagiramo na strah. Jedni uslijed straha postaju agresivni dok se drugi gotovo "zamrznu", neki odustaju od svojih snova dok drugi usprkos strahu hrabro koračaju naprijed.
Strahovi na žalost ne nestaju sa vremenom, samo se prekriju i u stresnim situacijama izlaze na vidjelo.
A kakvo je ovo sada vrijeme ako nije stresno? Tako da se nemojte iznenaditi ako se sada pojačao taj unutrašnji glas koji vam unosi bojazan i nesigurnost. Glas koji vam ne da mirno spavati noću nego šapuće o najcrnjem mogućem scenariju i drži vas spremne da odmah iskočite iz kreveta u slučaju novog potresa, glas koji šapuće šta ako ja sada ostanem bez posla kako ćemo podmiriti sve mjesečne troškove...
Kada slijedeći put primijetite da ste opet započeli svoj unutrašnji monolog zahvalite mu se i recite: Hvala što si se pokazao. Ne trebam te, sigurna sam i zaštićena. To je početak preuzimanja kontrole.
Preuzmite kontrolu nad svojim unutrašnjim neprijateljem i živite život u potpunosti.
Kako funkcionira naše tijelo i um?
Liječnici se slažu da oko 90% (ili čak i više), svih zdravstvenih problema ima psihosomatske uzroke. Psihosomatski znači da um negativno utječe na tijelo uzrokujući zdravstvene probleme.
Mogli bi reći da sve počinje sa strahom.
Tijelo uvijek shvaća strah kao prijetnju opstanku. Briga o nečemu, bilo čemu, uvijek je izraz straha. Strah uzrokuje da autonomni živčani sustav priprema tijelo za borbu ili bijeg. Tijelo reagira porastom adrenalina, srce udara brže, krv se povlači sa periferije krvožilnoga sustava, mišići se stežu, zbiva se još mnoštvo fizikalnih promjena - cijeli sistem počinje prekovremeni rad. Takve promjene za borbu ili bijeg iscrpljuju naše tijelo. Iscrpljenost tijela uzrokuje slabljenje imunološkog sustava.
Tada nastupaju zdravstveni problemi.
Kada brigom uključite mehanizam bori se ili bježi, tijelo odgovara aktivirajući mehanizme opstanka, uzrokujući stres, koji dovodi do iscrpljivanja tijela, a iscrpljenost tijela uzrokuje još više stresa.
Autonomni živčani sustav (tjelesni mehanizam opstanka) je sastavljen od simpatičkog živčanog sustava koji ubrzava rad žlijezda, organa i organskih sustava,i parasimpatičkog živčanog sustava koji usporava njihov rad. Autonomni živčani sustav treba funkcionirati u skladu sa potrebama tijela.
Brige, strahovi i osjećaj krivice šalju signale o ugroženom opstanku, stvaraju lažnu potrebu i tijelo reagira, premda nismo stvarno ugroženi. Takve reakcije tijela vrlo brzo mogu dovesti do iscrpljenosti uslijed prevelikoga rada organa i žlijezda. To oslabljuje rad imunološkog sustava, što uzrokuje još više stresa, iscrpljenosti, i krug se zatvara uzrokujući sve slabije i slabije zdravlje.
Često se poistovjećuje sa sebičnošću i prepotencijom (što se ne smatraju vrlinama koje krase dobre ljude) nastane strah i vjerovanje - ako se zauzmemo za sebe da nismo dobri i da nas neće voljeti. A svi želimo biti voljeni.
Međutim to nije tako. To je potpuno različito, jer sebičan čovjek ostvaruje svoje potrebe ne vodeći računa o potrebama drugih. Kada se bavimo zadovoljenjem svojih potreba i pri tome ne zaboravljamo druge, kada se zauzmemo za sebe i nastojimo biti korektni prema drugima poštujući i njih i njihova prava potpuno je drugačije i pozitivno.
Mogli bi reći da je brinuti se za sebe vještina.
Svakako je prvi korak naučiti reći "ne", izraziti ljutnju, neslaganje, iznijeti zahtjev ili pritužbu!
Brinuti se za sebe znači preuzeti odgovornost za svoj život. Kada to učinimo imamo manje problema i doživljavamo manje neugodnih trenutaka.
Sve se ovo uči i može trajati tjednima ili mjesecima. Ali osjećaj unutrašnjeg ispunjenja, zadovoljstva i sreće neizbježan je rezultat kao posljedica voljenja sebe i tek tada se možemo brinuti za sebe na zdrav način prema vlastitim željama i potrebama.
Može se reći da postoje dvije vrste straha od promjene. Prva vrsta je strah od promjene koju sami iniciramo; druga vrsta je strah od promjena koje nam se događaju - dolaze same spletom okolnosti. Strah od bilo kakve promjene u svojoj biti predstavlja blokadu za napredovanje i osobni razvoj. Osobno usavršavanje znači stalno mijenjanje. Život je promjena; promjene su sastavni dio života: promjena dan-noć, promjene godišnjih doba...
Odakle nam onda toliki strah od promjene?
Odgovor je jednostavan: zbog želje za sigurnošću. Sigurnost, međutim, najčešće pogrešno tražimo u svijetu izvan nas samih, tzv. objektivnom svijetu u kojem primamo informacije pomoću pet glavnih osjetila: vid, sluh, miris, okus i dodir. Taj je pristup pogrešan jer tako dolazimo do sigurnosti koja se postiže posjedovanjem materijalnih stvari, sigurnog stalnog posla, oslanjanja na odnos s partnerom.
Privid sigurnosti
Kod takvog pristupa osoba ima odnos posjedovanja prema onom što joj stvara sigurnost; naglasak je, dakle, na "imati". To se može pokazati čak i u tome da se brak i emotivna veza promatraju kao vlasništvo nad drugom osobom. Sve to može kreirati osjećaj sigurnosti, koji je čisti privid. To postaje jasno tek ako nam se dogodi neka neočekivana promjena koja sruši taj naš „siguran“ svijet koji smo si napravili. (Npr. dobijemo otkaz na poslu, ostavi nas voljena osoba...)
Svaka promjena nosi veliku količinu energije. Kako ćemo usmjeriti i iskoristiti tu energiju dok prolazimo kroz proces promjene, ovisi o tome da li ćemo i koliko imati pozitivnog efekta od nje. Količina energije koju promjena iziskuje najčešće nam djeluje zastrašujuće, pogotovo ako promjena nije ugodna. Ta ogromna energija može nas uništiti ili je možemo usmjeriti za osobni razvoj - što će od toga dvoga biti ovisi samo o nama samima i stavu kojeg zauzimamo u trenutku promjene. Ako zauzmemo stav: „To je katastrofa“, usmjeravamo energiju na naše uništenje. To je kao da smo negativno isprogramirali energiju u smjeru bespomoćnosti - usmjerili vlastitu pažnju na ono što smo izgubili jadikovanjem o svojoj tragičnoj sudbini.
Promjene kao životni testovi
Ako pak zauzmemo stav: „To je novo iskustvo i izazov“, stavljamo energiju u funkciju osobnog razvoja, rasta i unutrašnjeg sazrijevanja. Promjene su naši životni testovi. Jesmo li naučili lekciju i prelazimo li na novu, višu razinu, ovisi o tome kako se odnosimo prema promjeni i energiji koju ona nosi.
Spoznaja i prihvaćanje istine kako u biti ništa ne posjedujemo nego nam je samo dano na korištenje, daje nam snagu za prolazak kroz promjene.Iz te perspektive postajemo svjesni kako je prava, istinska sigurnost u nama samima: u našoj snazi, odlukama koje donosimo i načinu na koji se nosimo s promjenama.
Odgovor je jednostavan: zbog želje za sigurnošću. Sigurnost, međutim, najčešće pogrešno tražimo u svijetu izvan nas samih, tzv. objektivnom svijetu u kojem primamo informacije pomoću pet glavnih osjetila: vid, sluh, miris, okus i dodir. Taj je pristup pogrešan jer tako dolazimo do sigurnosti koja se postiže posjedovanjem materijalnih stvari, sigurnog stalnog posla, oslanjanja na odnos s partnerom.
Ako pak zauzmemo stav: „To je novo iskustvo i izazov“, stavljamo energiju u funkciju osobnog razvoja, rasta i unutrašnjeg sazrijevanja. Promjene su naši životni testovi. Jesmo li naučili lekciju i prelazimo li na novu, višu razinu, ovisi o tome kako se odnosimo prema promjeni i energiji koju ona nosi. 