Već nakon nekoliko dana završavala bi svako svoje vježbanje sa željom da završim seminar, mada tada još nisam znala gdje. I tad se desilo „moje prvo čudo“, vozeći se u tramvaju uočila sam plakat na kojem je pisalo: Silva metoda, slijedeći seminar, broj telefona... Pročitala sam ga jedno desetak puta, nakon toga sam gospođu pored sebe pitala da li i ona vidi plakat. Žena me malo zbunjeno pogledala, zatim se počela lagano odmicati od mene vidljivo zbunjena. Tad sam uočila da me i drugi putnici malo čudno gledaju i shvatila sam da sam plakat čitala naglas svih ne znam koliko puta. Slegla sam ramenima, rekla svima oko sebe (ili sebi): Zagreb ima Silvu, otkinula s plakata repić s brojem telefona (još neki putnici su to učinili) i nakon toga na prvoj stanici sišla. Ušla sam u prvu telefonsku govornicu i nazvala dragocjeni broj i bila sam upisana za slijedeći seminar. Ne mogu opisati bujicu emocija. Koji dan! Jedva sam dočekala subotu i početak.
Šest dana kasnije u našem se gradiću otvorila trgovina bijelom tehnikom i svačim. Uključila sam radio i čula obavijest da daju robu na kredit. Slijedeće jutro bila sam sa dokumentacijom u podužem redu ispred trgovine. Strpljivo sam čekala, držala tri prsta i ponavljala svoju vizualizaciju: perilica u mojoj kupaonici. Negdje oko dva sata konačno sam došla na red. Trgovac je bio već prilično nervozan. Pojasnila sam mu što trebam, a on mi je odgovorio kratko: prodano! Samo normalne, ima i neka plića, ne znam što je još govorio. Moja stisnuta tri prsta i ja ponovili smo još jednom: ali u moju kupaonicu stane samo mala. „Nema. Rekao sam prodano, tko je slijedeći.“ Ja sam još stajala naslonjena rukom na pult preko kojeg je bila hrpa papira za pakiranje robe i gledala u njega, odjednom je naglo iščupao papire ispod mojih ruku i progunđao: „Prodano sve osim ove, sad sam se sjetio.“ Umjesto pulta pred mojim očima se ukazala MOJA perilica. Kasno popodne su je donijeli i postavili na njeno mjesto u mojoj kupaonici.
Diplomica sam Silva metode osam godina. Završila sam seminar u Opatiji, a onda sam prisustvovala na nekoliko obnavljanja u Rijeci. Silva metoda promijenila je u ovim godinama živote, kako meni tako i mojim najmilijima.
Konkretno, postala sam bolja osoba, shvatila sam da ljutnja, tuga i ostale
negativne emocije smetaju više meni nego onima na koje su usmjerene, stoga sam "popustila" lance i puštam život da mi donosi samo prekrasne stvari iz dana u dan.
Napredovala sam psihički i fizički, emotivno, okružila sam se prekrasnim ljudima, pomogla mami da prebrodi rak i sinu da dobije posao svog života. "Zavirila" sam u dubine sebe i svijeta i shvatila da bi bez Silva metode moj život bio prazan.
A ono što je najbolje - za sve to skupa u ovim godinama koje su iza mene, nije mi trebalo puno truda ni vremena jer u prosjeku meditiram jednom dnevno i ne opterećujem se grižnjom savjesti što ne stignem ili sam preumorna za više.
Kad bih počela nabrajati sve "slučajnosti" koje su mi se izdogađale, Facebook ne bi izdržao tu bujicu riječi pa ću nabrojiti samo najveće stvari koje su obilježile mojih osam godina "druženja" sa Silva metodom.
Mojoj majci su otkrili rak kože. Sanjala sam je u bolničkom krevetu iako je bila zdrava i molila je da ode kod liječnika zbog madeža na leđima. Ispostavilo se da je rak. Nakon treće operacije u kojoj su joj skinuli dio kože, dobila je nalaz da je sve u redu. Moram li reći kako sam joj u meditacijama mazala čudesne kremice i losione kojima je zadatak bio iscijeliti sve stanice kože i pomoći joj da prebrodi teško razdoblje? Uspjele smo, obje 
Moj sin je odavno želio raditi u državnoj službi, imao je viziju što i kako želi i gdje se vidi. I bio je od one djece koja, iako nisu imala "podlogu" u bogatim roditeljima s puno veza tamo gdje je potrebno, smatraju da imaju pravo na dostojanstven život i posao koji će im to omogućiti.
Reći ću samo jedan detalj iz te priče s mojim sinom koja je trajala tri godine i završila (a kako drugačije?) velikim uspjehom. U samom početku, postavila sam projekt u kojem sam ga vidjela u odjeći koju je na poslu trebao nositi. Odjeća koju sam ja vidjela bila je puno drugačija od tada aktualne uniforme i pitala sam se - zašto vidim nešto što ne postoji i zašto ja ne mogu utjecati na izgled, primjerice, majice koju vidim, a koja u to vrijeme nije ni nalik onome što nose njegove buduće kolege?
Odgovor je stigao nakon godinu dana. On je posao dobio, a u međuvremenu se uniforma mijenjala i kad sam prvi put dobila njegovu službenu majicu da ju nakon pranja opeglam, rasplakala sam se kao nova godina. Redizajnirana majica je izgledala točno kao ona koju sam vidjela u mojem projektu do najsitnijeg detalja! To poslijepodne provela sam u suzama radosnicama i zahvalnosti Nikoleti i cijeloj ekipi koja nas je naučila kako da budemo bolji.
I na kraju - ja. Bila sam dugo sama i usamljena, radila sam loše poslove za mizernu plaću i nisam nalazila svoje mjesto pod suncem. Postavila sam skromne projekte, vidjela sam se sretnom, na poslu koji volim i s plaćom koja je iznad minimalca. Prvo sam upoznala osobu koja me voli i koju jako volim, zbog njega sam doselila u Zagreb, a onda sam, malo pomalo, našla posao koji volim i koji, iako jako stresan i u ludom tempu, obavljam s uspjehom, a plaća se smije tako nazvati i otkako sam dobila taj posao, već sam dobila i povišicu
Nakon puno promjena, puno projekata i razgovora sa savjetnicima u laboratoriji, puno svega što se izdogađalo u mojih osam godina koliko sam diplomica, mogu reći samo jedno - Silva metoda mi je promijenila život nabolje. Ne odjednom niti preko noći. Nije preko noći moj život ni došao na to da je u svemu "minimalac" i da "sakupljam mrvice", no malo pomalo, postajala sam sve bolja i bolja osoba, a dok sam se mijenjala unutra, mijenjao se svijet oko mene.
Spomenula sam laboratorij. Ja sam svoj izgradila toliko da u njemu imam teretanu, bazen, luksuzno opremljeni stan u kojem mogu boraviti satima i raspravljati sa savjetnicima o svemu i svačemu. Osim toga, imam tamo ljekarnu s puno napitaka i kremica koje koristim za zacjeljivanje svih mogućih bolesti i osjećam se savršeno.
Moje dnevne vježbe, iako bude jedna na dan, traju i do sat vremena, ovisno o tome koliko imam vremena. To je vrijeme koje poklanjam sebi i onima koje volim kako bih pomogla da nam svima bude bolje.
Voljela bih kad bi svi mi uspjeli ostvariti svoje snove i kad bi svijet postao za sve ljude puno ljepše mjesto. Ovo je moje iskustvo sa Silva metodom, nadam se da će biti barem mala motivacija za sve jer za sve nas vrijedi ona stara izreka - samo je nebo granica .
Pozdravljam vas sve uz želju da budete sve bolji i bolji.
